ZAPOVJEDNIK NAJMOĆNIJEG ANTIFAŠISTIČKOG RATNOG STROJA U TADAŠNJOJ EUROPI

UZ ROĐENDAN NAJVEĆEG HRVATSKOG RATNIKA 20. STOLJEĆA JURE FRANCETIĆA. Hrvatska povjesnica da bi bila zaista hrvatskom mora se osloboditi lažnih prišivanja tuđih ideologija Hrvatskome narodu i Hrvatskim oružanim snagama (HOS) u Drugome svjetskom ratu.

Istina je da Nezavisna Država Hrvatska pripada tijekom rata Osovinskom nacifašističkome bloku, kojeg si nije birala, nego je ratnim okolnostima u njega ušla, slično kao većina europskih država.

Postoji i druga istina, da je Nezavisna Država Hrvatska jedina država u Osovinskome bloku, u kojoj nije službeno ni amaterski postojala ni Fašistička stranka niti Nacionalsocijalistička stranka.

Ako nisu te tuđinske ideologijske stranke postojale u Hrvatskoj za vrijeme Drugog svjetskog rata onda ne postoje niti danas.

To pobuđuje svakog normalnog Hrvata i Hrvaticu na pitanje, zašto na Pantovčaku postoji komunistički-antifašistički komitet na čelu s udbašem Stjepanom Mesićem, najvećim zločincem protiv Hrvatske u svojoj ulozi predsjednika Predsjedništva SFRJ i vrhovnog komamdanta JNA, koja je upravo pod njegovim vrhovnim zapovjedništvom izvršila najveće zločine u Hrvatskoj, počev od Vukovara do Dubrovnika.

Koliko se može iz najpristupačnije povijesne literature odkriti ne postoje komunistički i antifašistički komiteti poput Mesićevog niti u državama Osovinskog bloka, u kojima su postojale Fašističke i nacionalsocijalističke stranke. Nema takovih komiteta poput Mesićevog čak niti u kolijevkama bivših zločinačkih ideologija, u Italiji i Njemačkoj.

Ovaj uvod je napisan jer imamo u Hrvatskoj praznoglave političare i povjesničare poput Ive Goldsteina, Tvrtka Jakovine… i takozvanih braniteljica ljudskih prava poput Slovenke Vesne Teršelič i Anđelinovićevog unuka Zorana Pusića, koji obilato prišivaju fašističke atribute svima Hrvatima, koji su bili i jesu protivnici komunizma, fašizma i nacionalsocijalizma.

Među takove Hrvate antifašiste, antinaciste i antikomuniste spada i pisateljh ovih redaka.

Jure Francetić je bio bojovnik protiv svih neprijatelja Hrvatske

 >>> Noć u bunkeru na Drini s Crnom Legijom

Među najistaknutije bojovnike protiv srbskog četničkog fašizma, protiv talijanskog fašizma, ali i protiv boljševičkog komunizma spada jedan od najvećih hrvatskih ratnika svih vremena krilnik Jure Francetić. On se nije borio samo protiv ideologija, nego protiv nositelja tih ideologija, koji su pod njima ubijali i progonili Hrvatski narod.

On bi trebao imati spomenik barem u Zagrebu, u Sarajevu, u Srebrenici, u Slunju i u rodnoj Vivozi kod Otočca jer je branio sve hrvatsko, a nije otimao ništa tuđe…

Nažalost, mrziteljica svega hrvatskoga Slovenka Vesna Teršelič i odmetnuti premier Ivo Sanader srušili su skromno spomenobilježje vitezu Juri Francetiću u Slunju.

Jure Francetić je bio samo branitelj Hrvatske od Srba (svih okupatorskih ideologija) i od svih Talijana (okupatora, među kojima je osim fašista bilo i drugih opredjeljenja, na pr. berselieri) i bojovnik protiv boljševičko-komunističkih partizana svih narodnosti jer su rušili ratnu državu Hrvatsku, iz koje se je tak nakon rata trebala stvoriti demokratska, slobodna i pravedna država Hrvatska za Hrvate i sve druge lojalne narode, koji u njoj žive.

Da je plod komunističke borbe protiv NDH bio dobar, ne bismo imali potrebu za Hrvatski Domovinski obranbeni rat protiv potomaka onih istih Srba, koji su rušili Hrvatsku i ubijali Hrvatski narod i Hrvatsku vojsku u Drugome svjetskom ratu i poraću.

Jure Francetić je bio samo hrvatski vojnik promaknut u visokog častnika, protkan poštenjem, pravednošću i zaštitom civinog pučanstva svih nacionalnosti. On je čak posvojio jedno srbsko dijete, nađeno na bojišnici. Poznato je da nije dozvoljavao pljačku civilne imovine. Jednog svoga vojnika je najstrože kaznio jer je uzeo jabuku s tuđeg stabla rekavši: “Oni su naši neprijatelji, ali jabuke pripadaju njima”.

Mi Hrvati smo imali velikih ratnika u čitavoj povijesti. Prvi poznati je hrvatski ban i prvi kralj Tomislav pa preskokom kroz povijest najviše ih je iz rodova Frankopana i Zrinskih, pa Petar Berislavić, Toma Bakač, Marko Mesić, Luka Ibrišimović, otac Franjo i sin Josip Jelačići, Eugen Kvaternik, barun Filipović i Rukavina, Svetozar Borojević, Matija Čanić, Jure Francetić, Slavo Vitez Štancer, Ante Gotovina…

Stavimo li ih pod lupu protuhrvatske povijesti, brojni među spomenutima bili su strogo pa i najstrože kažnjavani.

Razlog jest u tome, što nismo imali samostalnu državu Hrvatsku pa su nas gospodari kažnjavali i za dobra djela.

To je zlo pogodilo ponajbolje: Petra Zrinskoga, Krstu Frankopana, Josipa Jelačića, Svetozara Borojevića, Juru Francetića, Slavka viteza Štancera i na svoj način Antu Gotovinu…

Iz obiteljskih izvora znadem da je Jure Francetić rođen noću, prije polnoći 2. srpnja 1912. Rođenje djetešca je prijavljeno 3. srpnja i tako se vodi u svima dokumentima vezanim uz njega. Da bi poštivao poštivao prirodnu točnost, a ne administrativnu, stavio sam na spomenobilježje u Slunju:

 

SLAVA OVDJE UMRLOME

legendarnom borcu protiv četnika

HRVATSKOM VITEZU

JURI FRANCETIĆU

Otočac, 2.VII 1912 – Slunj 28.XII 1942.

i svim palim hrvatskim vojnicima na ovom prostoru

Podigla Urv. Hrvatski domobran, Ogranak Slunj 2000. godine

Slijedi prilog iz interneta

Biografija Jure FrancetićaKrilnik Jure Vitez Francetić rođen je u ličkom Otočcu 3. srpnja 1912. Majka mu je iz poznate hrvatske obitelji Žubrinić. Svršio je gimnaziju u Karlovcu i upisao Pravni fakultet na Zagrebačkom sveucilištu. Velikosrpsko-jugoslavenske vlasti ubrzo ga zatvaraju zbog hrvatstva, nakon čega je bio prisiljen otići u emigraciju.

Polaže ustašku prisegu u logoru Borgotaro (Italija), dana 24. travnja 1933. U emigraciji prolazi kroz vojne tečajeve, te nakon izobrazbe i sam postaje izobraziteljem u logoru Janka Puszta u Mađarskoj. Kada je 1937 Stojadinovićeva vlada proglasila amnestiju, i Jure Francetić vraća se u domovinu. Nedugo potom ponovno je uhićen, pa pušten, i od tada stalno pozivan u vojsku, kako bi velikosrpska vlast nad njime imala neprekidni nadzor.

Uoči rata odlazi u Austriju, odakle se vraća nakon proglašenja i uzpostave Nezavisne Države Hrvatske.

U činu ustaškog nadporučnika raspoređen je na dužnost ustaškog povjerenika za Sarajevo. Nakon pogibije satnika Bećira Lokmića kod Maglaja, preuzima zapovjedničtvo dragovoljaca sarajevskog ustaškog logora, gdje formira I. Ustašku pukovniju legendarnu Crnu Legiju, koja je tako prozvana prema svojim crnim odorama, budući da za njihovu izradbu nije bilo raspolaganju sukna u drugoj boji.

Odredbom Poglavnika NDH od 20. lipnja 1941, Jure Francetić promaknut je u čin ustaškog satnika (Vjestnik ustaške vojnice br. 1 od 1. III 1941, str. 24). Poglavnikovom odredbom o imenovanju od 15. XI 1941, Jure Francetić promaknut je u čin ustaškog bojnika (Vjestnik ustaške vojnice br. 1 od 1. III 1942, str. 44). A odredbom Poglavnika Pavelića o promaknuću od 6. III 1941, Jure Francetić postaje ustaški podpukovnik u Poglavnikovoj tjelesnoj bojni (Vjestnik ustaške bojnice br. 2 od 15. V 1942, str. 69).

Odredbom Poglavnika NDH (Vjestnik ustaške vojnice br. 4 od 5. VII 1942, str. 127), Jure Francetić odlikovan je Vojnickim redom željeznog trolista III. stupnja s grančicama hrastovog lista (br. 8-Ž.T.–1942, od 24. IV 1942), zato što je kao zapovjednik Sarajevske ustaške pukovnije Crna Legija, u danima stvaranja Nezavisne Države Hrvatske, osobnim zalaganjem vrlo uspješno organizirao ustaške postrojbe i time vidno pridonio razbijanju pobunjeničkih bandi u području Romanije planine, te u travnju 1941. svojim odličnim vodstvom i hrabrostću oslobodio krajeve iztočne Bosne.

Naime, sada već dopukovnik, Jure Francetić sa svojom Crnom Legijom vodi teške borbe protiv četnika i partizana na Romaniji i u čitavoj iztočnoj Bosni, koju oslobađa, a hrvatskog vojnika postavlja na granicu uz Drinu.

Odredbom Poglavnika br. UP. 954-1942 od 24. VI 1942, Jure Francetić promaknut je u čin ustaškog pukovnika Poglavnikove tjelesne bojne. (Vjestnik ustaške vojnice br. 4 od 5. VII 1942, str. 135). A temeljem Zakonske odredbe o Ustaškoj vojnici od 17. VII 1942 br. CXCVI-1628-Z-1942 (Vjestnik ustaške vojnice br. 8 od 1. IX 1942, str. 220), Poglavnik je Juru Francetića imenovao zapovjednikom stajaćih djelatnih sdrugova Ustaške vojnice.

Dne 23. prosinca 1942, prigodom zrakoplovnog leta iz Zagreba u Gospić, Francetić se morao prisilno spustiti kod Slunja. Uoči polietanja dvokrilnog zrakoplova tipa “Potez”, za let ga je pripremao bivši podoficir jugoslavenske vojske Stjepan Sertić, a pomagao mu je pričuvni vodnik Rudolf Svetetić, obojica komunističke orientacije. Prigodom navodnog “servisiranja” zrakoplova, nasuli su u spremnik goriva šećera, što je prouzročilo kvar zrakoplova i njegovo prinudno slijetanje u selu Močili kod Slunja.

Na razmaku Zagreb – Petrova Gora – Gospić, zrakoplovom je upravljao zrakoplovni zastavnik Abičić.

Nakon slietanja, pukovnik Francetić uputio se prema najbližim kućama, kako bi doznao gdje se nalazi najbliža oružnička postaja, ili položaj neke ustaško-domobranske postrojbe. Umjesto obaviesti, opkoljavaju ga četnici-partizani, a Petar Trbojević, sin Đure, iz Jelova Klanca, iz starog nagorjelog karabina pogađa spremnik naboja na strojnici pukovnika Francetića, te ga onesposobljava za borbu.

Pukovnika Francetića prvi je sustigao Mile Trbojević – Mileta, i sjekirom mu razmrskao glavu. Teško ranjena, zarobili su ga odmetnici i prevezli u Slunj, gdje se nalazila partizanska komanda i bolnica. Ne dolazeći sviesti, Jure Francetić preminuo je 27. prosinca 1942, a nakon smrti otpremljen je u zasada nepoznatom pravcu. Do danas nisam otkrio mjesto njegova posmrtnog počivališta.

Dopune i ispravici – vidi originalni tekst

Zastavnik se ne zove Anić, kako stoji i u originalnom tekstu, nego Abičič, poznato podpisniku iz Slunja još od 1942.

Prema sigurnim podatcima od učenika iz sela Močile i od sprovoditelja zločina Mješine Kukića, mrtvo tijelo Jure Francetića i živi izranjavani Mijo Abičić su bačeni u bezdanu nedaleko bunara u selu Močile. Dakle u istome srbskom četničkopartizanskom selu Močile, gdje se je uslijed kvara srušio zrakoplov.

Dodajem, da su četničko-partizanski zločinci poubijali i bacili u tu istu bezdanu oko 800 Hrvata, uglavnom iz Rakovice i Drežnika, što je dokumentarno obradila i dokazala Komisija za utvrđivanje žrtava Drugog svjetskog rata i poraća.

Mr. sci. Dragan Hazler,

član ukinute Komisije za utvrđivanje žrtava Drugog svjetskog rata i poraća za Županiju karlovačku.

izvori: Dragovoljac | Hrvatsko nebo