Vukovi HercegBosne su se promijenili, agresivniji su, znatno krupniji, i ima ih već previše…

“To nije naš starinski vuk, ni po dlaki ni po građini po  kobi. Ne pamti se kad je vuk ovde iša blizu čovika, i kad je dolazio do kuća, ovi su skroz divlje  zvijeri, pitaj tamo u Begića, ispod grada, doli su paščad istrgli iz lanaca i pred kućama ih izili. Ovi vukovi se kote ko ludi, agresivni su i ne boje se nikoga,  nije to naša stara vučja raca više nikako, i ko zna odakle je to došlo, ne boje se ovi ni krupne stoke ni insana, sve nam izidoše. 

 

Odavno nije ubijen vuk koji liči na onog našeg omanjeg sivkastog. Prije nedilju dana čoviku poklalo stado ovaca eno u Širokom konje napadaju, i šta će ti ljudi, sad, oni su bez svega ostali? Čuj kaže zaštiti, šta ćeš zaštiti Boga ti draga, šta, oćemo čekat da nam dicu počmu nosit. Ovi u Hrvatskoj plaču, ne smiju im ništa nego ih tirat, pucaju oko njih jer ih ne smiju ubijat, i šta će živina ko da oni granice poznaju i priznaju, nego eto ih lipo amo k nama” – govori nam jedan od Posušana, lovac koji je jučer komentirao odstrijel četiri vuka,dva mužjaka ženke i jednog mladog vuka  na Vučipolju u mjestu Zavraci kad je vidio slike koje su lovci objavili na facebooku.U Lovačkom Savezu HercegBosne govore nam kako u suradnji s ostalim savezima u državi dogovaraju novi pravilnik o lovu na vuka, kojim bi se broj vukova u zemlji stavio pod kontrolu budući da postaju opaka neman koja ulazi u sela i u gradove. Nekada ih je bilo u cijeloj BIH manje od 600 i bili su u stalnom opadanju. Danas , procjenjuju u ovom savezu ima ih daleko više a ovaj vuk je vrsta koja ima progresivnu invaziju.Sličnog su stava i u druga dva lovačka saveza a štete koje čine vukovi po Bosni i  Srpskoj slične su ako ne i veće.U Hrvatskoj postoji zakon koji strogo kažnjava odstrijel vuka. Ljudi u strahu od njih primjenjuju razne metode kako bi ih ustrašili i potjerali daleko od naselja. Međutim procjene su da vuk koji danas nastanjuje ove krajeve dinarskog masiva nije došao iz Hrvatske nego s istoka,  predjela Transilvanije u Rumunjskoj. Kada, to nitko točno ne zna no na granicama se nisu registrirali. Tamošnji vukovi u narodu ušli su u priče i pjesme kao simboli zla, sile i nečastivog a o njima postoji bezbroj legendi.12085333_10154356975714782_2106160800_oVukovi jučer odstrijeljeni u Zavracima , podno Vučipolja

Odnos čovjeka prema vuku

 

PoštovanjeVeliki broj naroda koji su živjeli od lova su u vuku vidjeli ravnopravnog ili čak nadmoćnog konkurenta čijoj su se spretnosti i izdržljivosti divili i štovali ih. Imena koja su česta u sjevernojEuropi a potječu od naziva “vuk” (Wolf, Wolfgang, Wolfhard) podsjećaju na štovanje vuka prisutno u kulturama naroda lovaca. Osim toga, smatralo se da određeni dijelovi vučjeg tijela imaju i ljekovita svojstva.Vuk kao čovjekov neprijateljNasuprot navedenom, u tzv. sjedilačkim kulturama se vuk smatrao neprijateljem koji ubija korisne životinje. Od srednjeg vijeka pa sve do ranog razdoblja novog vremena je odnosčovjeka prema vuku bivao sve više određen strahovima i demoniziranjem vukova. Snažno širenje naselja i poljoprivrednih površina i držanje stoke na otvorenom, kao i naročito, sve do19. stoljeća raširena, šumska ispaša goveda, ovaca, svinja i konja, dovodila je do velikih gubitaka tih životinja od vukova. Iako su sigurno mnoga izviješća o gubitcima bila neumjereno pretjerana, a dio gubitaka su sigurno izazvali i psi-skitnice, stvarni gubitci kod takvog načina stočarenja su za seljake bili značajni. Ovoj prehrambenoj konkurenciji između čovjeka i vuka, ubrzo se pridružila i konkurencija u lovu.Ovakav odnos prema vuku doveo je u zapadnoj i srednjoj Europi do besprimjernih progona, čiji cilj je bio, neovisno o mogućim posljedicama, potpuno istrijebljenje vukova. Vuk je tako, između ostalog, istrijebljen u Velikoj Britaniji (zadnji vuk ubijen 1743.), Danskoj (1772) i Njemačkoj (1904). U južnoj i istočnoj Europi je postojala puno veća tolerancija prema vuku (kao i drugim velikim zvijerima). I tu su, nakon značajnijih šteta, organizirani progoni vukova, ali njihov cilj nikada nije bio uništenje cijele populacije.Napadi na čovjekaDok su gubici stoke koji se pripisuju vukovina nesporni, napadi na čovjeka nikada nisu dokazani. Sigurni dokazi da je zdravi vuk napao čovjeka nikada nisu podastrti, niti u sjevernoj Americi, niti u Europi.

12085333_10154356975714782_2106160800_o

 

Podvrste

Canis lupus albus Kerr, 1792 – Tundra Wolf

Canis lupus alces Goldman, 1941 – Kenai Peninsula Wolf †

Canis lupus arabs Pocock, 1934 – Arabian Wolf

Canis lupus arctos (Pocock, 1935) – North American Arctic Wolf

Canis lupus baileyi (Nelson & Goldman, 1929) – Mexican Gray Wolf

Canis lupus beothucus G.M. Allen & Barbour, 1937 – Newfoundland Wolf †

Canis lupus bernardi Anderson, 1943 – Bernard’s Wolf †

Canis lupus campestris Dwigubski, 1804 – Steppe Wolf

Canis lupus chanco Gray, 1863 – Mongolian Wolf

Canis lupus columbianus Goldman, 1941 – British Columbia Wolf

Canis lupus crassodon Hall, 1932 – Vancouver Island Wolf

Canis lupus deitanus Cabrera, 1907 – South-eastern Spanish Wolf †

Canis lupus dingo Meyer, 1793 – Dingo

Canis lupus fuscus Richardson, 1839 – Cascade Mountains Wolf †

Canis lupus griseoalbus Baird, 1858 – Manitoba Wolf †

Canis lupus hallstromi Troughton, 1958 – New Guinea Singing Dog

Canis lupus hattai Kishida, 1931 – Hokkaido Wolf †

Canis lupus hodophilax Temminck, 1839 – Honshu Wolf Singing †

Canis lupus hudsonicus Goldman, 1941 – Hudson Wolf

Canis lupus irremotus Goldman, 1937 – Northern Rocky Mountains Wolf

Canis lupus labradorius Goldman, 1937 – Labrador Wolf

Canis lupus ligoni Goldman, 1937 – Alexander Archipelago Wolf

Canis lupus lupus Linnaeus, 1758 – Gray Wolf

Canis lupus lycaon Schreber, 1775 – Eastern Timber Wolf

Canis lupus mackenzii Anderson, 1943 – Mackenzie Tundra Wolf

Canis lupus manningi Anderson, 1943 – Baffin Island Wolf

Canis lupus minor (Ogerien, 1863) †

Canis lupus mogollonensis Goldman, 1937 – Mogollon Mountain Wolf †

Canis lupus monstrabilis Goldman, 1937 – Texas Wolf †

Canis lupus mosbachensis †

Canis lupus nubilus Say, 1823 – Southern Gray Wolf

Canis lupus occidentalis Richardson, 1829 – Northern Gray Wolf

Canis lupus orion Pocock, 1935 – Greenland Wolf

Canis lupus pallipes Sykes, 1831 – Indian Wolf

Canis lupus pambasileus Elliot, 1905 – Alaska Wolf

Canis lupus signatus Cabrera, 1907 – Iberian Wolf

Canis lupus tundrarum Miller, 1912 – Alaskan Tundra Wolf

Canis lupus youngi Goldman, 1937 – Southern Rocky Mountains Wolf †

Canis lupus familiaris Linnaeus, 1758 Vernakilarni nazivi: Dog

Ugroženost i zaštita

 

U vrijeme kad je vuk u velikim dijelovima Europe bio već iskorijenjen(19. stoljeće), živio je u Mađarskoj, Galiciji, Hrvatskoj, Sloveniji, Bosni, Srbiji, Rumunjskoj, Poljskoj, Rusiji iSkandinaviji.U velikim dijelovima svijeta gdje (još) živi, vukove i danas aktivno progone. Međutim, sve više se jača spoznaja, da vuk ne predstavlja opasnost ni za čovjeka niti za poljoprivredu. Prihvaća se spoznaja, da u okviru zaštite okolišatreba zaštititi i vuka kao dobrodošli sastavni dio faune.U Europi je vuk zaštićen s tri međudržavna dogovora:

Washingtonskim sporazumom o zaštiti vrsta (CITES, Convention on International Trade in Endangered Species of Wild Fauna and Flora)

Bernskom konvencijom i

FFH-smjernicama (Fauna-Flora-Habitat-Richtlinie).

Sva tri dokumenta predviđaju zaštitu i zabranu trgovine živim vukovima kao i dijelovima njihovog tijela, kao i zaštitu njihove životne sredine te sadrže i obavezu da zemlje koje su potpisnici na odgovarajući način to pitanje riješe i svojim nacionalnim zakonodavstvom.

poskok.info